AI data centri emituju više gasova staklene bašte nego cela Danska

jakovradojevic
3 Min Read

AI data centri emituju više gasova staklene bašte nego cela Danska

Veštačka inteligencija je postala deo svakodnevice, ali ono što se retko vidi ispod haube jesu data centri koji je pokreću — a njihov uticaj na klimu postaje sve ozbiljniji. Prema analizi koju prenosi 021.rs, najveći AI data centri u toku samo jedne godine proizvedu više gasova staklene bašte nego cela Danska.

Zvuči neverovatno, ali brojke ne lažu. Veliki modeli poput onih koje razvijaju OpenAI, Google i Meta zahtevaju ogromne količine električne energije — kako za treniranje, tako i za svakodnevno izvršavanje upita miliona korisnika. A ta energija, u zavisnosti od izvora, ostavlja konkretan ugljenični otisak.

Zašto su AI data centri toliko “gladni” energije

Data centri su postali industrija sama po sebi. Serveri koji vrte modele mašinskog učenja rade non-stop, generišu ogromnu toplotu, pa je potrebno i značajno hlađenje. Sve to se sabira u potrošnju koja se meri gigavatima, a ne megavatima. U poređenju sa tradicionalnim cloud servisima, AI opterećenje je višestruko intenzivnije.

Problem dodatno komplikuje činjenica da se generativna AI eksplodirala u poslednje dve godine. Svaki novi model je veći, svaki upit troši više resursa, a broj korisnika raste iz dana u dan. Ono što je nekada bila nišna tehnologija sada je masovni proizvod — sa masovnim ekološkim posledicama.

Danska kao merna jedinica

Poređenje sa Danskom nije slučajno. Reč je o zemlji od nešto manje od šest miliona stanovnika koja ima relativno nisku emisiju zahvaljujući razvijenoj infrastrukturi obnovljivih izvora. Kada jedan tehnološki sektor nadmaši celu državu po emisijama, jasno je da govorimo o sistemskom problemu, a ne o margini.

Ovo nije prvi put da se AI industrija suočava sa kritikama zbog energetske neefikasnosti. Ranije analize pokazale su da treniranje jednog velikog jezičkog modela može trošiti energiju ekvivalentnu stotinama domaćinstava tokom godine. Sada se fokus pomera sa treniranja na inferenciju — svakodnevno korišćenje modela koje, zbog obima, postaje dominantni izvor emisija.

Šta se može uraditi

Kompanije već najavljuju prelazak na obnovljive izvore energije i investicije u nuklearnu energiju za napajanje data centara. Google i Microsoft potpisali su ugovore o kupovini energije iz nuklearnih elektrana, dok se istovremeno ulaže u efikasnije čipove i optimizaciju modela. Ali pitanje ostaje — da li je to dovoljno brzo s obzirom na tempo rasta AI industrije?

Jedno je sigurno: rasprava o ekološkom otisku veštačke inteligencije tek se zahuktava. I dok se svet divi mogućnostima koje AI donosi, sve je jasnije da će cena — u kilovatima i ugljeniku — morati da se plati. Hoće li industrija uspeti da je svede na održiv nivo, ostaje da vidimo.

Share this Article
Leave a comment