Kako će AI ući u firmu: ispod nas, pored nas ili između nas

jakovradojevic
4 Min Read

Dok većina rasprava o veštačkoj inteligenciji na radnom mestu staje na pitanju „hoće li mi uzeti posao“, istraživači iz OpenAI-ja Hemanth Asirvatham i Elliott Mokski postavljaju mnogo zanimljivije pitanje: gde će AI zapravo sedeti u organizacionoj šemi? U eseju The future of the firm, objavljenom na OpenAI blogu, autori tvrde da je budućnost retko kad binarna — da će firme postati „himere“ u kojima ljudi i AI dele isti prostor, ali na neočekivane načine.

Kako će AI ući u firmu: ispod nas, pored nas ili između nas

Autori počinju lično: obojica su sa 24 godine počela da vode sopstvene timove u OpenAI-ju. Zvuči impresivno dok ne shvatite da su ti „timovi“ — agenti. Oni rade danonoćno, vikendom i praznikom, dobro podnose dosadan posao, a među „zaposlenima“ ima i osvajača zlatne medalje na matematičkoj olimpijadi. Poenta nije hvalisanje, već najava: hijerarhija se menja, a menadžment se spušta na najnižu prečku lestvice.

Tri scenarija koja već počinju da se ostvaruju

Autori nude tri ilustrativna modela ulaska AI-ja u firmu. Prvi — ispod nas — najmanje je disruptivan. Ljudi zadržavaju svoja mesta i linije izveštavanja, ali pod svakim zaposlenim raste „podrum“ AI radne snage. Svi postajemo menadžeri: prvo dobijamo asistente, zatim šefove kabineta, a na kraju i čitave minijaturne firme koje odgovaraju direktno nama. Organizaciona šema, praktično, dobija novi sprat odozdo.

Kako će AI ući u firmu: ispod nas, pored nas ili između nas

Drugi scenario — pored nas — AI postavlja kao svojevrsnog kolegu koji radi direktno za postojeće menadžere. Isprva preuzima pojedinačne zadatke, a vremenom sve šire funkcije i „penje se“ uz lestvicu. Treći, najmanje intuitivan — između nas — podrazumeva ljude i iznad i ispod, sa AI-jem u sredini koji koordinira, nadzire rad i sprovodi viziju rukovodstva, ali i prepoznaje doprinos preduzimljivih zaposlenih.

Autori ne tvrde da će se ijedan scenario ostvariti tačno onako kako je opisan. Naprotiv — smatraju da će se aspekti sva tri već dešavati, u suptilnim oblicima. Ključna poenta: usvajanje AI-ja nije trenutno. Kad modeli rade samo deo zadataka, lakše ih uvode zaposleni na terenu koji poznaju posao; tek kad modeli odrade čitave procese od početka do kraja, rukovodioci ih koriste direktno. Drugim rečima, sposobniji AI je i lakše usvojiv — firme moraju da uče tehnologiju, ali radna snaga uči firmu i sama sebe uvodi u sistem.

Četiri velika pitanja

Esej se ne zaustavlja na šemi. Autori postavljaju četiri pitanja koja će odrediti karakter hibridne firme: da li će birokratije biti više ili manje, da li će zaposleni imati više ili manje autonomije, da li će firme da se skupljaju ili šire, i da li će razlike u platama rasti ili padati. Na njih ne nude konačne odgovore — i to je pošteno, jer bi svaki pokušaj da se oni sada „reše“ bio nagađanje.

Kako će AI ući u firmu: ispod nas, pored nas ili između nas

Za srpski tech ekosistem, gde sve više firmi eksperimentiše sa AI alatima u svakodnevnom radu, ovaj tekst je koristan kao mapa. Ne zato što nudi recept, već zato što pokazuje da pitanje nije „kada će AI zameniti ljude“, nego „na koje mesto u organizaciji ćemo ga postaviti — i ko će kome onda odgovarati“.

Share this Article
Leave a comment