Kada “veštačka inteligencija” postaje izgovor: kako se zloupotrebljava AI u javnom diskursu

jakovradojevic
3 Min Read

Poslednjih godina, pojam veštačke inteligencije (AI) postao je jedan od najmoćnijih alata u javnom diskursu — ali ne uvek u pozitivnom kontekstu. Sve češće se susrećemo sa situacijama u kojima se AI koristi kao univerzalno opravdanje za osporavanje vizuelnih dokaza, što otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti i manipulaciji informacijama.

Kada "veštačka inteligencija" postaje izgovor: kako se zloupotrebljava AI u javnom diskursu

Naime, u javnosti se pojavila tvrdnja da zidine Niške tvrđave za vreme nedavnog skupa SNS „nisu gorele”, uz obrazloženje da su fotografije i snimci koji prikazuju suprotno — zapravo generisani veštačkom inteligencijom. Ovakva argumentacija nije usamljen slučaj. Širom sveta, od političkih kampanja do sudskih procesa, AI se sve češće navodi kao „krivac” za stvaranje lažnih dokaza, čak i kada za to ne postoje nikakvi tehnički osnovi.

Šta zapravo može AI, a šta ne može

Da bismo razumeli ozbiljnost ovakvih tvrdnji, važno je znati gde su granice današnje tehnologije. Alati za generisanje slika poput DALL-E, Midjourney ili Stable Diffusion zaista mogu da proizvedu fotorealistične prizore. Međutim, oni i dalje imaju prepoznatljive artefakte — nelogične senke, izobličene ruke, nekonzistentne izvore svetlosti i teksture koje „odaju” sintetičko poreklo.

Sa druge strane, verodostojne fotografije i video-snimci sa lica mesta podležu forenzičkoj analizi metapodataka — vremenske oznake, GPS koordinate, serijski brojevi uređaja i originalni RAW formati. Ovi podaci se ne mogu tek tako „pripisati” veštačkoj inteligenciji. Stručnjaci za digitalnu forenziku mogu sa visokom preciznošću utvrditi da li je neki fajl autentičan ili generisan.

Opasnost od „AI šuma” u javnom prostoru

Ono što zabrinjava jeste pojava koju istraživači nazivaju „liar’s dividend” — fenomen u kome se postojanje AI alata koristi kao izgovor za odbacivanje bilo kog dokaza koji nam ne odgovara. Paradoksalno, što je AI sposobniji da generiše realistične sadržaje, to je lakše diskreditovati i one prave.

Ovo nije samo tehnološki problem, već i pravni i društveni. U kontekstu krivičnih istraga, osporavanje materijalnih dokaza pozivanjem na „veštačku inteligenciju” može ozbiljno da omete rasvetljavanje činjenica i uspori pravosudne procese. Zato je ključno da institucije — od tužilaštava do nezavisnih forenzičkih eksperata — imaju kapacitet da verifikuju autentičnost digitalnih dokaza.

Šta nam ovo govori o budućnosti informacija

Živimo u vremenu kada je kritičko razmišljanje postalo važnije nego ikad. AI nije čarobni štapić koji može da stvori ili uništi istinu — to rade ljudi. Tehnologija je samo alat, a odgovornost je na onima koji je koriste, ali i na onima koji je koriste kao izgovor.

Za tech zajednicu, ovo je jasan signal: razvoj AI detekcijskih alata i standardizacija digitalne forenzike postaju prioritet. Samo sa robusnim mehanizmima verifikacije možemo da sačuvamo poverenje u vizuelne dokaze — i da sprečimo da „veštačka inteligencija” postane sinonim za izbegavanje odgovornosti.

Izvor: Danas

Share this Article
Leave a comment