Kako je “veštačka inteligencija” postala izgovor za sve što nam se ne uklapa u narativ

jakovradojevic
4 Min Read

Kako je "veštačka inteligencija" postala izgovor za sve što nam se ne uklapa u narativ

U moru ozbiljnih tema iz sveta tehnologije, jedna izjava je uspela da napravi pravu pometnju na društvenim mrežama i pokrene lavinu komentara koji nemaju mnogo veze sa samim događajem — a sve zbog jedne, sada već čuvene, sintagme: veštačka inteligencija.

Naime, predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da Niška tvrđava nije gorela nakon bakljade naprednjaka, a na pitanje o snimcima koji su se pojavili, odgovorio je kratko: “Pa to ti je veštačka inteligencija”. Iako je vest prvobitno plasirana kroz prizmu politike, ona je za naš portal zanimljiva iz sasvim drugog ugla — kao savršen primer koliko je pojam AI postao rastegljiv u javnom diskursu.

Šta je zapravo veštačka inteligencija — a šta nije

Da razjasnimo osnove, jer se čini da je potrebno. Veštačka inteligencija (AI) označava skup algoritama i modela koji omogućavaju mašinama da obavljaju zadatke za koje je ranije bila potrebna ljudska inteligencija — prepoznavanje slika, razumevanje jezika, donošenje odluka na osnovu podataka. Ono što AI ne radi jeste da stvara stvarnost iz ničega, niti da “izmišlja” događaje koji se nisu dogodili, osim ako je tako programirana — a i tada je reč o generativnim modelima koji se koriste za kreativne ili simulacione svrhe, ne za falsifikovanje dokumentarnih snimaka bez jasne oznake.

Kada neko kaže “to ti je veštačka inteligencija” kao objašnjenje za nešto što izgleda nelogično ili sumnjivo, u najboljem slučaju radi se o nerazumevanju tehnologije, a u najgorem — o zloupotrebi pojma koji je postao univerzalna zamena za “ne znam” ili “ne mogu da objasnim”.

Deepfake, manipulacija i granice verovanja

Istina je da su alati za deepfake i manipulaciju video-materijala danas dostupniji nego ikad. Modeli poput onih koje razvijaju OpenAI, Google DeepMind ili Meta mogu da generišu realistične snimke, ali svaki ozbiljan sistem danas nosi digitalne vodenžige ili metapodatke koji omogućavaju proveru autentičnosti. Ono što je nekada bilo rezervisano za holivudske studije, danas može da uradi svako sa pristojnim računarom — ali to ne znači da je svaki snimak za koji nam se ne sviđa automatski “AI”.

Upravo zato je važno razumeti razliku između generisanog sadržaja i manipulisanog sadržaja. Prvo je rezultat modela koji je naučio obrasce i proizvodi nešto novo. Drugo je obično montaža, sečenje kadrova ili dodavanje elemenata u postojeći snimak — što je tehnika stara koliko i film, samo je sada mnogo lakša za izvođenje.

Zašto je ovo važno za tech zajednicu

Svaki put kada se pojam veštačke inteligencije koristi kao univerzalni izgovor u javnom prostoru, gubi se prilika da se o tehnologiji govori ozbiljno. AI nije magija, nije čarobni štapić i nije izgovor. To je alat — moćan, ali ograničen onoliko koliko su ograničeni podaci na kojima je treniran i ljudi koji ga koriste.

Ako ništa drugo, ovaj slučaj nas podseća na jednu stvar: u eri kada svako može da generiše tekst, sliku ili video uz pomoć par klikova, digitalna pismenost postaje osnovna veština — ne samo za programere i IT stručnjake, već za svakoga ko želi da razume svet oko sebe. A to je tema o kojoj bismo, kao društvo, trebalo da razgovaramo mnogo češće nego što to činimo.

Izvorna vest dostupna je ovde.

Share this Article
Leave a comment