{"id":5014,"date":"2026-10-28T18:27:23","date_gmt":"2026-10-28T18:27:23","guid":{"rendered":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/2026\/10\/28\/kako-ce-ai-uci-u-firmu-ispod-nas-pored-nas-ili-izmedu-nas\/"},"modified":"2026-10-28T18:27:23","modified_gmt":"2026-10-28T18:27:23","slug":"kako-ce-ai-uci-u-firmu-ispod-nas-pored-nas-ili-izmedu-nas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/2026\/10\/28\/kako-ce-ai-uci-u-firmu-ispod-nas-pored-nas-ili-izmedu-nas\/","title":{"rendered":"Kako \u0107e AI u\u0107i u firmu: ispod nas, pored nas ili izme\u0111u nas"},"content":{"rendered":"<p>Dok ve\u0107ina rasprava o ve\u0161ta\u010dkoj inteligenciji na radnom mestu staje na pitanju \u201eho\u0107e li mi uzeti posao\u201c, istra\u017eiva\u010di iz OpenAI-ja Hemanth Asirvatham i Elliott Mokski postavljaju mnogo zanimljivije pitanje: gde \u0107e AI zapravo sedeti u organizacionoj \u0161emi? U eseju <a href=\"https:\/\/openai.com\/index\/the-future-of-the-firm\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">The future of the firm<\/a>, objavljenom na OpenAI blogu, autori tvrde da je budu\u0107nost retko kad binarna \u2014 da \u0107e firme postati \u201ehimere\u201c u kojima ljudi i AI dele isti prostor, ali na neo\u010dekivane na\u010dine.<\/p>\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/11000.dev\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/future-of-the-firm-inline-01.png\" alt=\"Kako \u0107e AI u\u0107i u firmu: ispod nas, pored nas ili izme\u0111u nas\" \/><\/figure>\n<p>Autori po\u010dinju li\u010dno: obojica su sa 24 godine po\u010dela da vode sopstvene timove u OpenAI-ju. Zvu\u010di impresivno dok ne shvatite da su ti \u201etimovi\u201c \u2014 agenti. Oni rade danono\u0107no, vikendom i praznikom, dobro podnose dosadan posao, a me\u0111u \u201ezaposlenima\u201c ima i osvaja\u010da zlatne medalje na matemati\u010dkoj olimpijadi. Poenta nije hvalisanje, ve\u0107 najava: hijerarhija se menja, a menad\u017ement se spu\u0161ta na najni\u017eu pre\u010dku lestvice.<\/p>\n<h2>Tri scenarija koja ve\u0107 po\u010dinju da se ostvaruju<\/h2>\n<p>Autori nude tri ilustrativna modela ulaska AI-ja u firmu. Prvi \u2014 <strong>ispod nas<\/strong> \u2014 najmanje je disruptivan. Ljudi zadr\u017eavaju svoja mesta i linije izve\u0161tavanja, ali pod svakim zaposlenim raste \u201epodrum\u201c AI radne snage. Svi postajemo menad\u017eeri: prvo dobijamo asistente, zatim \u0161efove kabineta, a na kraju i \u010ditave minijaturne firme koje odgovaraju direktno nama. Organizaciona \u0161ema, prakti\u010dno, dobija novi sprat odozdo.<\/p>\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/11000.dev\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/future-of-the-firm-inline-01-scaled.webp\" alt=\"Kako \u0107e AI u\u0107i u firmu: ispod nas, pored nas ili izme\u0111u nas\" \/><\/figure>\n<p>Drugi scenario \u2014 <strong>pored nas<\/strong> \u2014 AI postavlja kao svojevrsnog kolegu koji radi direktno za postoje\u0107e menad\u017eere. Isprva preuzima pojedina\u010dne zadatke, a vremenom sve \u0161ire funkcije i \u201epenje se\u201c uz lestvicu. Tre\u0107i, najmanje intuitivan \u2014 <strong>izme\u0111u nas<\/strong> \u2014 podrazumeva ljude i iznad i ispod, sa AI-jem u sredini koji koordinira, nadzire rad i sprovodi viziju rukovodstva, ali i prepoznaje doprinos preduzimljivih zaposlenih.<\/p>\n<p>Autori ne tvrde da \u0107e se ijedan scenario ostvariti ta\u010dno onako kako je opisan. Naprotiv \u2014 smatraju da \u0107e se aspekti sva tri ve\u0107 de\u0161avati, u suptilnim oblicima. Klju\u010dna poenta: usvajanje AI-ja nije trenutno. Kad modeli rade samo deo zadataka, lak\u0161e ih uvode zaposleni na terenu koji poznaju posao; tek kad modeli odrade \u010ditave procese od po\u010detka do kraja, rukovodioci ih koriste direktno. Drugim re\u010dima, <strong>sposobniji AI je i lak\u0161e usvojiv<\/strong> \u2014 firme moraju da u\u010de tehnologiju, ali radna snaga u\u010di firmu i sama sebe uvodi u sistem.<\/p>\n<h2>\u010cetiri velika pitanja<\/h2>\n<p>Esej se ne zaustavlja na \u0161emi. Autori postavljaju \u010detiri pitanja koja \u0107e odrediti karakter hibridne firme: da li \u0107e birokratije biti vi\u0161e ili manje, da li \u0107e zaposleni imati vi\u0161e ili manje autonomije, da li \u0107e firme da se skupljaju ili \u0161ire, i da li \u0107e razlike u platama rasti ili padati. Na njih ne nude kona\u010dne odgovore \u2014 i to je po\u0161teno, jer bi svaki poku\u0161aj da se oni sada \u201ere\u0161e\u201c bio naga\u0111anje.<\/p>\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/11000.dev\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/the-future-of-the-firm-diagram-promoting-scaled.webp\" alt=\"Kako \u0107e AI u\u0107i u firmu: ispod nas, pored nas ili izme\u0111u nas\" \/><\/figure>\n<p>Za srpski tech ekosistem, gde sve vi\u0161e firmi eksperimenti\u0161e sa AI alatima u svakodnevnom radu, ovaj tekst je koristan kao mapa. Ne zato \u0161to nudi recept, ve\u0107 zato \u0161to pokazuje da pitanje nije \u201ekada \u0107e AI zameniti ljude\u201c, nego \u201ena koje mesto u organizaciji \u0107emo ga postaviti \u2014 i ko \u0107e kome onda odgovarati\u201c.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dok ve\u0107ina rasprava o ve\u0161ta\u010dkoj inteligenciji na radnom mestu staje na pitanju \u201eho\u0107e li mi uzeti posao\u201c, istra\u017eiva\u010di iz OpenAI-ja Hemanth Asirvatham i Elliott Mokski postavljaju mnogo zanimljivije pitanje: gde \u0107e AI zapravo sedeti u organizacionoj \u0161emi? U eseju The future of the firm, objavljenom na OpenAI blogu, autori tvrde da je budu\u0107nost retko kad [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":5009,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"content-type":"","footnotes":""},"categories":[103,105,104],"tags":[],"class_list":["post-5014","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-ai","category-biznis","category-tehnologija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5014","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5014"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5014\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5009"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5014"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5014"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5014"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}