{"id":2798,"date":"2026-10-06T06:57:35","date_gmt":"2026-10-06T06:57:35","guid":{"rendered":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/2026\/10\/06\/vestacka-inteligencija-dovrsila-mrtve-duse-drugi-tom-gogoljevog-remek-dela-napisan-173-godine-kasnije\/"},"modified":"2026-10-06T06:57:35","modified_gmt":"2026-10-06T06:57:35","slug":"vestacka-inteligencija-dovrsila-mrtve-duse-drugi-tom-gogoljevog-remek-dela-napisan-173-godine-kasnije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/2026\/10\/06\/vestacka-inteligencija-dovrsila-mrtve-duse-drugi-tom-gogoljevog-remek-dela-napisan-173-godine-kasnije\/","title":{"rendered":"Ve\u0161ta\u010dka inteligencija dovr\u0161ila &#8220;Mrtve du\u0161e&#8221;: Drugi tom Gogoljevog remek-dela napisan 173 godine kasnije"},"content":{"rendered":"<p><figure class=\"wp-block-image size-large\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/11000.dev\/wp-content\/uploads\/2026\/10\/J6_coFbogxhRI9iM864NL_liGXvsQp2AupsKei7z0cNNfDvGUmWUy20nuUhkREQyrpY4bEeIBucs0-w300-rw-115.webp\" alt=\"Ve\u0161ta\u010dka inteligencija dovr\u0161ila &quot;Mrtve du\u0161e&quot;: Drugi tom Gogoljevog remek-dela napisan 173 godine kasnije\" \/><\/figure>\n<\/p>\n<p>Nikolaj Vasiljevi\u010d Gogolj je 1842. godine zapo\u010deo pisanje drugog toma <strong>&#8220;Mrtvih du\u0161a&#8221;<\/strong>, ali ga nikada nije zavr\u0161io. Devet godina kasnije, neposredno pred smrt, spalio je rukopis u napadu du\u0161evne krize. Ono \u0161to je ostalo jesu samo fragmenti i nedovr\u0161eni delovi koje su kasnije rekonstruisali istori\u010dari knji\u017eevnosti. Sada, skoro dva veka kasnije, jednoj ma\u0161ini je po\u0161lo za rukom ono \u0161to ni sam Gogolj nije uspeo \u2014 da napi\u0161e nastavak.<\/p>\n<h2>Kako je AI &#8220;pro\u010ditao&#8221; Gogolja<\/h2>\n<p>Prema pisanju <a href=\"https:\/\/news.google.com\/rss\/articles\/CBMi4wFBVV95cUxQcDNVcUxPZ3F5S0V2Zmt0YXBCalNQSDNLbEgxcDZGNVFvZzVjTTUzZ0kxa0doUWxwOXRZZnNXRVRhYkNkcTBDN0pTOXdwbWJtRWhhLWVYcEViRS1CV3NRdGNPOGhhWXkzUzc1b2xDa2NSdkpqQ1BMaW9teFNWaVh2dXE4SU4zVFg0bk5yRzQ1dEhqTzdNV1NaTGZpbnZHaFNvaHpZWmFiNWdKbW5nVG9pNE5Pb1BFNWhCakg2MHgxNXY3THZkMjRUQjZCbzA4X2NaVG5hZmZtSTd0RjRrc2x1TXdZSQ?oc=5\" target=\"_blank\">B92<\/a>, sistem ve\u0161ta\u010dke inteligencije obu\u010den je na celokupnom Gogoljevom opusu \u2014 od &#8220;Revizora&#8221; i &#8220;Taras Buljbe&#8221; do sa\u010duvanih fragmenata drugog toma &#8220;Mrtvih du\u0161a&#8221;. Model je analizirao pi\u0161\u010dev stil, ritam re\u010denica, karakterizaciju likova i specifi\u010dnu me\u0161avinu satire i mistike koja krasi njegovo delo.<\/p>\n<p>Rezultat je tekst koji, prema prvim reakcijama knji\u017eevnih kriti\u010dara, uspeva da do\u010dara Gogoljev glas sa zapanjuju\u0107om precizno\u0161\u0107u. <strong>\u010ci\u010dikov<\/strong> se vra\u0107a, a sa njim i galerija grotesknih likova ruske provincije 19. veka \u2014 samo \u0161to ovoga puta njihove dijaloge nije napisao \u010dovek.<\/p>\n<h2>\u0160ta ovo zna\u010di za knji\u017eevnost?<\/h2>\n<p>Ovo nije prvi put da AI poku\u0161ava da dovr\u0161i nedovr\u0161ena knji\u017eevna dela. Prethodnih godina bilo je poku\u0161aja da se &#8220;nastave&#8221; radovi kao \u0161to su nedovr\u0161eni romani D\u017eejn Ostin ili pri\u010de Artura Konana Dojla. Ali slu\u010daj &#8220;Mrtvih du\u0161a&#8221; je poseban jer je re\u010d o delu koje je autor svesno uni\u0161tio \u2014 \u0161to otvara niz eti\u010dkih pitanja.<\/p>\n<p>Da li imamo pravo da &#8220;vaskrsavamo&#8221; tekstove koje su njihovi autori namerno spalili? Pristalice tvrde da je re\u010d o <strong>kulturnoj rekonstrukciji<\/strong> koja publici daje uvid u to kako je Gogolj mo\u017eda zami\u0161ljao kraj svog najambicioznijeg projekta. Kriti\u010dari upozoravaju da ovakvi eksperimenti mogu da naru\u0161e integritet knji\u017eevnog nasle\u0111a i da je razlika izme\u0111u inspiracije i imitacije sve tanja.<\/p>\n<h2>Tehnologija iza &#8220;vaskrsnu\u0107a&#8221;<\/h2>\n<p>Iako detalji o konkretnom modelu nisu u potpunosti objavljeni, jasno je da je re\u010d o <strong>velikom jezi\u010dkom modelu<\/strong> (LLM) specijalizovanom za rusku knji\u017eevnost 19. veka. Ovakvi modeli se treniraju na ogromnim korpusima tekstova, a zatim fino pode\u0161avaju (<em>fine-tuning<\/em>) na specifi\u010dnom autoru ili \u017eanru.<\/p>\n<p>Ono \u0161to ovaj slu\u010daj \u010dini zanimljivim jeste \u010dinjenica da je Gogoljev stil izuzetno te\u017eak za imitaciju \u2014 njegova proza kombinuje <strong>realizam, fantastiku, satiru i lirizam<\/strong> na na\u010din koji je te\u0161ko svesti na algoritamske obrasce. Ako je AI zaista uspeo da pogodi taj ton, to govori mnogo o napretku tehnologije generisanja teksta.<\/p>\n<p>Ostaje da se vidi kako \u0107e knji\u017eevna javnost primiti ovaj eksperiment. Jedno je sigurno \u2014 Gogolj je oduvek bio pisac koji je izmi\u0161ljao nemogu\u0107e. Mo\u017eda je i ovo, na neki \u010dudan na\u010din, deo njegovog nasle\u0111a.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nikolaj Vasiljevi\u010d Gogolj je 1842. godine zapo\u010deo pisanje drugog toma &#8220;Mrtvih du\u0161a&#8221;, ali ga nikada nije zavr\u0161io. Devet godina kasnije, neposredno pred smrt, spalio je rukopis u napadu du\u0161evne krize. Ono \u0161to je ostalo jesu samo fragmenti i nedovr\u0161eni delovi koje su kasnije rekonstruisali istori\u010dari knji\u017eevnosti. Sada, skoro dva veka kasnije, jednoj ma\u0161ini je po\u0161lo [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2797,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"content-type":"","footnotes":""},"categories":[103,107],"tags":[],"class_list":["post-2798","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-ai","category-nauka"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2798","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2798"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2798\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2797"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2798"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2798"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/11000.dev\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2798"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}