OpenAI je objavio da je njihov interni model došao do novih otkrića u matematici, računarstvu i fizici — konkretno u harmonijskoj analizi, teoriji složenosti i kvantnoj teoriji polja. Ali ono što ovu vest čini zanimljivijom od same najave jeste način na koji je kompanija odlučila da ih pusti u javnost.

Naime, u OpenAI-ju su svesni da sirovi izlaz iz modela nije isto što i naučno razumevanje. Zato su, kako navode u objavi na svom blogu, sproveli eksperiment sa tri različita pristupa objavljivanju rezultata.
Tri rezultata, tri strategije
Za matematički rezultat — koji se tiče takozvane lokalne glatkoće i Kakeya hipoteze iz harmonijske analize — OpenAI je odlučio da jednostavno objavi sirovi izlaz modela i pusti istraživače da sami organizuju objašnjenja. Kod računarskog rezultata, koji se odnosi na tvrdnju da je Exponential Time Hypothesis netačna, formirali su spoljnu grupu saradnika koja će objasniti rezultat, dok su sami materijali javno dostupni na GitHub-u. Za fizički rezultat — egzistenciju kvantne hromodinamike i kompletiranje Standardnog modela — formirali su grupu koja će sama odlučiti kada i kako će materijale pustiti u javnost.

Ono što je zanimljivo jeste da OpenAI eksplicitno kaže: “Ne znamo još koji od ova tri pristupa će biti najkorisniji.” To je prilično iskrena izjava za kompaniju koja je navikla da objavljuje spektakularne rezultate.
Četiri principa saradnje
Spoljne kolaboracije vodiće se prema četiri principa. Prvi je transparentnost — učesnici ne potpisuju ugovore o ćutanju i slobodni su da dele rezultate i objavljuju zaključke. Drugi je da OpenAI ne traži akademski kredit za otkrića svojih modela. Treći je priznanje — grupa koja razvije razumevanje dobija priznanje za svoj rad. I četvrti, nezavisnost — učešće je dobrovoljno i neplaćeno, a članovi grupe ne govore u ime OpenAI-ja.

OpenAI će kolaboracijama predati materijale i artefakte vezane za rezultate. Za računarsku kolaboraciju, grupa je odlučila da odmah objavi dokaz na prirodnom jeziku i Lean formalizaciju. Za fizičku, grupa je odlučila da prvo sama napiše rad, pa tek onda pusti AI materijale.
Šta ovo zapravo znači?
Ova vest je zanimljiva iz više razloga. Prvo, pokazuje da AI modeli mogu da dođu do rezultata koji su relevantni za ozbiljnu nauku — čak i ako još niko ne zna šta ti rezultati tačno znače. Drugo, pokazuje da OpenAI pokušava da uspostavi nekakav etički okvir za objavljivanje AI-generisanih naučnih otkrića, što je prilično nova teritorija.
Sa druge strane, ostaje otvoreno pitanje koliko su ti rezultati zaista vredni dok ih nezavisni stručnjaci ne provere i ne kontekstualizuju. OpenAI priznaje i da odabir početnih “pastira” nužno oblikuje to ko će se prvi uključiti i stvara asimetriju informacija. Kompanija poziva na povratne informacije o tome kako proširiti učešće i učiniti proces korisnijim.
U svakom slučaju, ovo je korak dalje od pukog objavljivanja AI izlaza — i verovatno će postati model za to kako će tech kompanije ubuduće deliti naučna otkrića svojih modela sa akademskom zajednicom.