Veštačka inteligencija na Zapadnom Balkanu: između skupih računa, zakona koji kasne i digitalne nepismenosti

jakovradojevic
4 Min Read

Veštačka inteligencija na Zapadnom Balkanu: između skupih računa, zakona koji kasne i digitalne nepismenosti

Veštačka inteligencija (AI) prestala je da bude tema rezervisana za Silicijumsku dolinu. Danas se o njoj govori i na Zapadnom Balkanu — ali sa mnogo više pitanja nego odgovora. Analiza koju prenosi Kosovo Online pokazuje da region stoji na raskrsnici: tehnologija je dostupna, ali infrastruktura, regulativa i znanje zaostaju.

U fokusu su tri ključna problema — troškovi, zakonski okvir i digitalna pismenost. Nijedan od njih se ne rešava preko noći, a sva tri su uslov bez kojih AI ostaje skup eksperiment, a ne alat koji donosi vrednost.

Skupa infrastruktura nije jedini trošak

Kada se govori o troškovima AI, najčešće se misli na računarsku snagu — GPU klastere, cloud kredite i energiju. Za firme i institucije na Zapadnom Balkanu to je ozbiljna stavka, posebno kada se uporedi sa budžetima razvijenijih tržišta. Ali pravi trošak je često skriven: obuka kadrova, prikupljanje i čišćenje podataka, kao i održavanje sistema posle prvog entuzijazma.

Bez lokalnih timova koji razumeju modele, firme završavaju tako što plaćaju strane konsultante i licence, a sopstveno znanje ostaje na nivou prezentacije. To je obrazac koji se u regionu ponavlja iz ciklusa u ciklus, od ranih talasa digitalizacije do današnjih AI pilot-projekata.

Zakon koji kasni za tehnologijom

Regulativa je drugi kamen spoticanja. Dok Evropska unija kroz AI Act postavlja pravila po kojima će se modeli ocenjivati i klasifikovati prema riziku, veći deo Zapadnog Balkana još nije uskladio svoje zakone sa tim okvirom. Za startape i developere to znači pravnu nesigurnost: nije jasno ko odgovara kada model pogreši, kako se štite podaci građana i šta se sme automatski odlučivati.

Paradoks je očit — tehnologija se uvozi brže nego što se pišu propisi. Firme koje žele da izvezu AI rešenja na evropsko tržište suočiće se sa zahtevima koje domaći zakon ne prepoznaje. Usklađivanje sa evropskim pravilima zato nije birokratska formalnost, već uslov za pristup tržištu od pola milijarde ljudi.

Digitalna (ne)pismenost kao tiho usko grlo

Treći, često potcenjen problem jeste digitalna pismenost. AI alati su danas dostupni svakome sa internet konekcijom, ali razumevanje šta oni zapravo rade — i gde greše — daleko je od masovnog. U školama, javnoj upravi i malim preduzećima vlada mešavina fascinacije i straha, a retko kada stvarno znanje.

To otvara prostor za dezinformacije, nekritičko prepisivanje AI odgovora i pogrešne poslovne odluke. Paradoksalno, region koji bi mogao da preskoči nekoliko koraka u digitalizaciji rizikuje da propusti upravo onaj najvažniji — razumevanje alata koje koristi.

Šta bi zapravo pomoglo

Rešenja nisu egzotična. Kombinacija javnih programa obuke, jasnog zakonskog okvira usklađenog sa EU i podsticaja za lokalne AI timove mogla bi da promeni sliku. Neke zemlje regiona već prave prve korake kroz nacionalne strategije i centre za veštačku inteligenciju, ali bez kontinuiteta i budžeta oni ostaju na papiru.

Zapadni Balkan ne mora da gradi sopstvene velike modele da bi imao koristi od AI. Ali mora da uloži u ljude, pravila i infrastrukturu — inače će veštačka inteligencija ostati skupa vest iz sveta tehnologije, a ne alat koji menja svakodnevni rad.

Share this Article
Leave a comment